21.06.2010.
08. She Is Love
Nika Odis
Nakon što sam se prošetala sa Aresom u blizini kuće i vratila ga doma, otišla sam do trgovine provjeriti kakvo je stanje ondje bilo. Vratila sam se prije nekoliko dana doma, a s Mirandom i Jennifer sam razgovarala preko telefona jer nisam imala volje za izlazak. Napokon sam ipak postoji vanjski svijet, a ne samo onaj unutarnji u kojem sam bila zaključana po cijele dane kod kuće.
Parkirala sam se na prazno mjesto kraj svoje trgovine za životinje, izašla iz auta i požurila k prijateljicama. Kroz izlog sam vidjela da ima dosta ljudi unutra, pogotovo djece koja su promatrala životinje. Osmjehnula sam se i otvorila vrata, a Miranda i Jennifer su iznenađeno pogledale u mene.
„Oh, netko se napokon sjetio izaći iz brloga, ha?“ –nasmiješeno će Jennifer.
„Lijepo te ponovno vidjeti u našim krajevima.“ –rekla je Miranda. „Kako si? Osjećaš se bolje?“
„Naravno.“ –klimnula sam glavom. „Došla sam vas pozdraviti na par minuta jer idem do trgovačkog kupiti neku odjeću!“
„Ideš u šoping, ha? Zašto mi ne bismo mogle s tobom?“ –razočarano će Jennifer.
„Ah, zato što sam ovdje ja šefica!“ –nacerila sam se. „Idem sada, cure! Čujemo se kasnije!“
„Uživaj i zabavi se i za nas!“ –nadodala je Miranda.
Mahnula sam rukom i veselo izašla iz trgovine. Na putu do posla sam se sjetila kako dugo nisam bila u šoping i kako mi je trebala nova odjeća. Na sreću, znala sam kako iskoristiti jutro i zabaviti se malo, prestati razmišljati o svemu što se dogodilo.
Jack Miller
Po prvi puta, nakon deset godina, izašao sam iz kuće sam, bez svojih tjelohranitelja i menadžera koji su pazili na svaki moj korak i na to me paparazzi ne počinju ganjati. Paul i tjelohranitelji nisu bili oduševljeni jer su znali da bi me moglo zaskočiti i napadati pitanjima, ali rekao sam im da me više nije briga za to i da ću se sam snaći.
Parkirao sam auto na prvo slobodno mjesto koje sam pronašao i pogledao oko sebe ne bih li slučajno otkrio da su me paparazzi pratili. Stavio sam sunčane naočale na glavu, otvorio vrata i izašao iz auta. Zatvorio sam vrata, zaključao ih i požurio prema vratima trgovine gledajući oko sebe kako bih se osigurao da me doista nitko nije pratio.
Otvorio sam vrata trgovine i za pultom ugledao dvije djevojke; jedna mi je bila poznata.
„Jack...?!“ –iznenađeno me pogledala Miranda.
„Hej.“ –pozdravio sam ju.
„Jack Miller?!“ –šokirano će druga djevojka.
„Taj sam!“ –klimnuo sam glavom.
Razvukla je osmijeh od uha do uha, a Miranda ju je udarila laktom u rebra, pa ju je ljutito pogledala.
„Što želiš?“ –upitala me ljutito.
Drugo ponašanje od nje nisam ni očekivao jer sam ipak slomio srce njenoj najboljoj prijateljici.
„Gdje je Nika?“ –upitao sam.
„Nema je.“ –odgovorila je.
„Možeš ići k njoj!“ –rekla je druga djevojka. „I promijenila je adresu, pa ako želiš, mogu ti ju dati!“
„Jennifer!“ –Miranda ju je prostrijelila pogledom.
„Volio bih to, Jennifer!“ –osmjehnuo sam joj se.
Uzvratila mi je, te napisala novu Nikinu adresu prebivališna. Ispružila mi je bijeli papir, a ja sam joj se zahvalio i pozdravio ih. Udaljio sam se od kase i krenuo prema izlazu.
„Jack!“ –začuo sam Mirandin glas, te se okrenuo prema njoj. „Slomiš li joj ponovno srce... slomit ću ti vrat!“
„Neću!“ –rekao sam i izašao iz trgovine.
Nika Odis
Cijeli sam dan provela izvan kuće. Otišla sam u šoping i kupila puno nove odjeće i obuće, a nakon toga sam uspjela nagovoriti Jennifer i Mirandu da izađemo na večeru. Naravno, ja sam ih častila. Primijetila sam da su obje bile čudne tijekom cijele večere, nekako napete, ali zaboravila sam ih pitati razlog.
Pakirala sam se ispred kuće kad je mrak odavno pao. Već je jedanaest sati prošlo, a ja sam se osjećala umorno: umorno i sretno jer sam iskoristila dan nakon dugo vremena. Izašla sam iz auta, te podignula sve vrećice sa stražnjeg sjedala. Pjevušeći sam ušla u dvorište i koračala kamenim putem do stepenica koje su vodile do ulaza moje kuće. Jedva sam čekala da se istuširam i bacim u krevet.
Otključavala sam vrata kad sam krajičkom oka primijetila obris čovjeka na klupici, na mojoj terasi. Poskočila sam od straha, a kad su svijetla automobila osvijetlila onaj dio ugledala sam Jacka kako stoji malo dalje od mene. Odahnula sam, ali ipak su mi ruke i noge klecale zbog nervozne što se on nalazio ondje.
„Nisam te namjeravao uplašiti.“ –rekao je.
Klimnula sam glavom.
„Jennifer mi je dala tvoju adresu.“ –nastavio je.
„Evo zbog čega su bile tako čudne!“ –nadodala sam.
Slegnuo je ramenima.
„Što radiš ovdje?“ –upitala sam ga.
„Htio sam razgovarati s tobom.“ –odgovorio je.
„Ne bojiš li se da bi te netko mogao snimiti sa curom koja nema veze sa svijetom slavnih?“
„Nika, molim te! Došao sam pričati s tobom. Važno je!“
„Nemam o čemu pričati s tobom. Sjećaš se da smo sve riješili prije više od tri godine?“
Uzdahnuo je, a ja sam maknula pogled.
„Znam kroz što si prošla.“ –rekao je iznenada.
Zbunjeno sam pogledala u njega.
„O čemu pričaš?“ –upitala sam ga iznenađeno.
„Znam za bebu, Nika!“ –odgovorio je.
„Kako...“
„Čuo sam te.“
Klimnula sam glavom. Izvukla sam iz torbice novčanik i sliku na kojoj smo Daphne i ja bile. Ispružila sam ju, a on ju je primio u ruke. Neko vrijeme je gledao u tišini u nju dok sam ja gledala u pod.
„Bila je lijepa.“ –prošaptao je.
Podignula sam pogled dok me on tužnim pogledom promatrao. Zakoračila sam prema njemu i ošamarila ga.
„Čemu to?!“ –šokirano je pogledao u mene.
„Trebala sam te!“ –proderala sam se. „Trebala sam te, a tebe nije bilo! Trebala sam tvoj zagrljaj, bilo kakve utješne riječi, ALI TEBE NIJE BILO!!!“
Stajao je ukipljeno na mjestu. Počela sam udarati šakama po njegovim prsima dok je on i dalje stajao na mjesto sve dok mu moji udarci, koji ga nisu ni dirnuli, nisu dosadili, te me snažno zagrlio. Zajecala sam i uzvratila mi zagrljaj.
„Trebala sam te...“ –prošaptala je.
„Oprosti!“ –tiho mi je šaputao u uho. „Žao mi je... Volim te... Žao mi je!“
Podignula sam pogled prema njemu, a on je nježno obrisao suze koje su klizile niz moje lice. Prislonio je svoju ruku na moj topli obraz, a zatim prišao mojim usnama svojima. Pogledao me ravno u oči, sa svojim prekrasnim smeđima koje su mi užasno nedostajale. Prislonio je usne na moje i zaklopio oči. Sljedila sam njegov primjer, obgrlila ga rukama oko vrata i uzvratila mu poljubac. Bio je nježan prema meni.
„Jack Miller...“ –začuli smo glasove.
Pogledali smo u stranu i pogledali paparazze kako trče niz ulicu, upaljenim kamerama i fotoaparatima koji su neprestano bljeskali. Zakolutala sam očima, otključala vrata i povukla ga sa sobom zalupivši njima.
„Jebem ti!“ –promrmljao je. „Cijeli dan sam se skrivao i oni me baš sada moraju naći!“
„Dešava se.“ –bacila sam ključeve na stol i spustila torbe na pod. „Možeš ostati ovdje dok ne odu. Kasnije pozovi nekoga da dođe po tebe!“
„Došao sam sam.“ –odgovorio je
„Sam?“ –iznenađeno sam pogledala u njega. „Gdje su ti tjelohranitelji? Paul?!“
„Došao sam sam iz New Yorka. Rekao sam im da mogu sam!“
„Da, baš, sa paparazzima koji ti vise za vratom?!“
„Snaći ću se.“
Klimnula sam glavom i ušla u kuhinju.
„Jesi gladan?“ –upitala sam ga.
Odmahnuo je glavom. Otvorila sam vrata frižidera i izvukla bocu soka iz njega, a kad sam ga zatvorila poskočila sam vidjevši Jacka kraj sebe.
„Prestani se šuljati!“ –zakolutala sam očima.
„Oprosti!“ –nasmiješio se. „Hoćeš li prestati raditi bilo što?!“
Zbunjeno sam pogledala u njega, a on je uzeo bocu soka, stavio ju na stol i povukao me k sebi.
„Nedostajala si mi.“ –prošaptao je.
„I ti meni!“ –rekla sam i poljubila ga.
Podignuo me sa poda i prislonio na zid ljubeći me po vratu dok sam ja tiho uzdisala. Dobro je znao moje slabe točno i znala sam da bi se svakog trena mogla prepustiti užitku. Spustila sam se na pod i povukla ga sa sobom u sobu koja je bila na katu.
Otvorila sam vrata dok sam se ljubila s njime, a zatim ga gurnula na krevet koji je stajao odmah do ulaza. Raširila sam noge i sjela na njega ljubeći ga dok je on skidao majicu sa mene. U samo nekoliko minuta, nas dvoje smo bili potpuno goli, bez odjeće na sebi koja je bila razbacana po sobi.
Jack me nježno poljubio u usta, a zatim sam ga duboko osjetila u sebi zbog čega sam tiho zastenjala.
„Nedostajala si mi!“ –prošaptao mi je u uho.
Zaklopila sam oči. Trnci su me prošli po tijelu od uzbuđenja zbog njegovog savršenog, dubokog, seksi glasa koji me oduvijek dovodio do ludila. Noktima sam prošla preko njegovih leđa vodeći ljubav s njime.
Ležala sam na krevetu, kraj Jacka, i gledala zamišljeno u prozor.
„Zašto ne spavaš?“ –upitao me.
Pogledala sam u njega.
„Ne mogu zaspati.“ –uzdahnula sam.
„O čemu razmišljaš?“ –upitao me zijevajući.
„Bojim se.“
„Čega?“
„Da ovo nije stvarno, da te neću vidjeti kraj sebe kad se probudim.“
Pomilovao mi je lice, pomaknuo pramen kose koji mi je pao preko očiju i poljubio me.
„Obećajem da ću biti ovdje.“ –rekao je. „Bit ću kraj tebe dok god ti to budeš htjela!“
„Zauvijek?“ –upitala sam ga.
„Zauvijek.“ –poljubio me.
Nasmiješila sam se, prišla mu i prislonila glavu na njegovim prsima. Zaklopivši oči, opuštala sam se uz otkucaje njegovog srca.
Jack Miller
Kako je jutro svanulo tako sam se probudio zbog zrake sunca koje su ušle u njenu sobu. Spustio sam pogled na Niku koja je mirno spavala na mojim prsima. Poljubio sam joj tjeme, a zatim pogledao na mobitel koliko je sati bilo. Iznenada je počeo vibrirati, pa se Nika trznula iz sna i pospano pogledala oko sebe.
„Mobitel.“ –pokazao sam joj, a onda se javio. „Reci, Paul!“
„Čim stigneš se vrati u New York. Imaš nekoliko intervjua!“ –rekao je.
„Žao mi je, ali rekao si mi da sam slobodan do promocije. Nemam vremena za te gluposti! Sredi mi nakon promocije što god trebaš, ali do tada me pusti na miru!“
Nastala je tišina na liniji.
„Pozdravi Niku.“ –nasmiješio se.
„Hoću. Čujemo se još!“ –rekao sam i spustio slušalicu.
Mobitel sam stavio natrag na noćni ormarić, te pogledao u Niku koja se rastegnula i prislonila glavu na jastuk.
„Tko je bio?“ –upitala je.
„Paul.“ –odgovorio sam. „Htio je da se vratim.“
„I?“
„Čula si što sam rekao. Nemam vremena za to!“
Nasmiješila mi se, podignula se prekrivši gole grudi prsima, a zatim me poljubila.
„Znači...“ –promrmljala je. „Stvarno ostaješ?“
„Želim da pođeš sa mnom u New York kad se budem morao vratiti.“ –rekao sam joj.
Oblikovala je usta u slovo o.
„Jack...“- uzdahnula je. „Ovdje je moja mama, moje prijateljice, moja trgovine... Ne mogu...“
„Nisam mislio zauvijek!“ –prislonio sam prst na njena usta. „Mislio sam samo da pođeš sa mnom na premjeru! Kasnije... Kasnije sam se mislio i ja vratiti ovdje!“
Gledala me iznenađeno.
„Rekla si da me želiš uz sebe zauvijek.“ –nadodao sam. „I ja tebe želim zauvijek!“
Nasmiješila se, obgrlila me rukama oko vrata i poljubila. Nika je bila sve što sam oduvijek želio, sve što sam oduvijek sanjao... Život mi je bio dosadan, čudan i jadan bez nje, ali sada kad sam ponovno imao ljubav svog života... sve je bilo na svome mjestu.
